SPILJA VRLOVKA
Najpoznatiji spomenik prirodne baštine je već spomenuta spilja VRLOVKA, smještena na obali Kupe u neposrednoj blizini samog naselja Kamanje. Emil Laszowski prvi ju je opširnije opisao 1839. g. u “Narodnim novinama”. Godine 1905. vrlo detaljno ju je u “Prirodnom zemljopisu Hrvatske” opisao Dragutin Hirc, koji se tom prilikom pozabavio i njenim životinjskim svijetom. Utvrdio je da u vodenim bazenima spilje ne obitava čovječja ribica o kojoj se do tada nagađalo, ali su se u njoj zadržavale velike kolonije šišmiša.
Potkraj 1927. g. skupina planinara pokrenula je aktivnosti za uređenje spilje, i tada su uređeni prilazi spilji i hodnici unutar spilje. Zbog zanimanja za pećinu i opasnosti od oštećenja odlučeno je da se ona stavi pod zaštitu. U registru zaštićenih objekata prirode Vrlovka je upisana pod registarskim brojem 83. Ukupna dužina glavnog kanala pećine iznosi za sada 380 m. Korozijom vapnenca naknadno se proširuju podzemne šupljine, a prokapljivanjem vode kroz relativno plitki nadsloj došlo je do stvaranja velikih količina kalcitnih tvorevina i prevlaka na stijenama kanala. Najpoznatija je takva tvorevina nazvana “plašt” koja je i simbol spilje.
Arheološki lokalitet Vrlovka u Kamanju nalazi se unutar i izvan istoimene špilje pored samog toka rijeke Kupe. Na ovom lokalitetu je potvrđeno ljudsko obitavanje od vremena neolitika, preko antike i srednjeg vijeka, sve do današnjih dana.

