Kamanje kultura

Sjeverozapadni dio Karlovacke zupanije

Kamanje kultura

na sat vremena od Zagreba te pola sata od prometnog čvorišta u Karlovcu

Poznate osobe

U obližnjem Brlog Gradu, ponad Kupe, rođen je Emilij Laszowski, utemeljitelj Hrvatskoga državnog arhiva i osnivač Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja«.

U mjestu Reštovo rođen je Tadija Smičiklas, hrvatski političar i povjesničar.

Spomenici i znamenitosti

Najpoznatiji spomenik prirodne baštine je već spomenuta spilja VRLOVKA, smještena na obali Kupe u neposrednoj blizini samog naselja Kamanje.

Emil Laszowski prvi ju je opširnije opisao 1839. g. u “Narodnim novinama”. Godine 1905. vrlo detaljno ju je u “Prirodnom zemljopisu Hrvatske” opisao Dragutin Hirc, koji se tom prilikom pozabavio i njenim životinjskim svijetom. Utvrdio je da u vodenim bazenima spilje ne obitava čovječja ribica o kojoj se do tada nagađalo, ali su se u njoj zadržavale velike kolonije šišmiša.

Potkraj 1927. g. skupina planinara pokrenula je aktivnosti za uređenje spilje, i tada su uređeni prilazi spilji i hodnici unutar spilje.

Zbog zanimanja za pećinu i opasnosti od oštećenja odlučeno je da se ona stavi pod zaštitu. U registru zaštićenih objekata prirode Vrlovka je upisana pod registarskim brojem 83. Ukupna dužina glavnog kanala pećine iznosi za sada 380 m. Vrlovka je formirana u debelo uslojenim jurskim vapnencima. U stijenama su vidljivi presjeci školjaka od kojih su naslage nataložene, što predstavlja rijetkost u pećinama. Erozioni rad vode oblikovao je najveće prostore, jer je kanal pećine zapravo odvodni sustav nekad intenzivnog dreniranja podzemnih voda s obronaka iznad Kamanja. Korozijom vapnenca naknadno se proširuju podzemne šupljine, a prokapljivanjem vode kroz relativno plitki nadsloj došlo je do stvaranja velikih količina kalcitnih tvorevina i prevlaka na stijenama kanala. Najpoznatija je takva tvorevina nazvana “plašt” koja je i simbol spilje.

Arheološki lokalitet Vrlovka u Kamanju nalazi se unutar i izvan istoimene špilje pored samog toka rijeke Kupe. Na ovom lokalitetu je potvrđeno ljudsko obitavanje od vremena neolitika, preko antike i srednjeg vijeka, sve do današnjih dana.

Na osnovu dosadašnjih nalaza pretpostavlja se da je špilja Vrlovka zbog svojeg položaja uz rijeku Kupu služila kao neolitičko svetište, a naselje koje se razvilo na brdu iznad spilje vjerojatno je bilo neolitičko mjesto hodočašća i okupljanja neolitičkih stanovnika ovog kraja. Zbog toga ovaj lokalitet ima izuzetnu vrijednost za razvoj ruralnog turizma uz rijeku Kupu.

Danas je spilja opremljena električnom rasvjetom, uređen je prilaz i turistička staza kroz spilju u dužini od 330 metara, a ulaz je zaštićen vratima, kako bi se spriječilo nekontrolirano ulaženje i moguće oštećivanje unutrašnjosti spilje.

U gornjem toku Kupe prema Orljakovu nalazi se još nekoliko manjih spilja, od kojih je najpoznatija Stankova spilja.

Cijeli južni dio Općine Kamanje je nenaseljen. Predio je planinski (Ribarova ravan 461 m.n.m.), obrastao gustim šumama i vrlo dobro očuvan.

Kulturno – povijesno naslijeđe

Župna crkva Imena Marijinog u Kamanju – smještena je u samom centru naselja na povišenom mjestu. Građena je u duhu neoromanike i neogotike. Sagrađena je 1889. godine, iako je Kamanje postalo središtem župe 1789. godine. Unutrašnjost joj je nadsvođena češkim svodovima i oslikana 1895. godine. Ograda oko crkve izgrađena je šezdesetih godina dvadesetog stoljeća.

Kapela Sv. Filipa i Jakova – smještena na prekrasnom vidikovcu iznad sela Reštova. Izgrađena je 1704. godine u stilu ranog baroka. Građena je u tradicionalnoj formi manjih sakralnih objekata ozaljskog kulturnog područja, s predvorjem, predpročeljem i preslicom za zvona, te nadsvođenim svetištem i tabulatom nad lađom. 1841. godine dozidana joj je sakristija, a preslica je zamijenjena zidanim zvonikom. Glavni oltar postavljen je 1765. godine

Brlog Grad – prvi puta se spominje 1544. godine. Grad i posjed bili su u vlasništvu: Frankopana, Zrinskih, obitelji Dorotić, Gušić, Šubić Peranski, karlovačkog generala J. Rabatte, grofova Paradeiser i Petazzi, koji grade u 18. stoljeću gotovo potpuno novi dvor. Kasnije vlasnici postaju grofovi Keglević, obitelj pl. Šufflay, Laszowski, a na kraju ga kupuje obitelj Petrina.